NIJE CORONA NEGO - SARIN Istina ili laž ?

Da li su tacne informacije da je u Kini tolika panika i strah zavladao od COVIDA19 i da je toliko ljudi umrlo od njega. Svakako da nije jer brojke koje sada zaticemo na mrezi su apsolutno minorne da bi se pravio haos na planetarnom nivou. Slike koje smo gledali preko interneta kako u kini ljudi padaju na ulici i kako se ozbiljno Wuhan stavio u karantin su uplasile svestku javnost ali se opet postavlja pitanje ako je Kina imala Coronu a tu istu Coronu imamo i mi i cela evropa, zasto se nije toliko dramaticno umiralo u Francuskoj, Nemackoj i Srbiji. Svaka zemlja je imala svoju rolu u ovoj predstavi pa tako i Itaija koja je navodno dnevno sahranjivala po 400, 500 i vise ljudi. Na kraju price dva puta se oglasio ministar zdravlja italije koji je rekao bas u jeku “umiranja” od korone, da je od COVIDA19 umrlo samo dvoje ljudi !!! Nakon nekoliko dana je izjavio da samo prebrojavaju preminule i da ne znaju da li su imali ili ne obolele od COVID19 sto je opet proslo nezapazeno kod javnosti jer su sve Vlade preuzele ozbiljne mere psiholoskog ratovanja prema sopstvenim gradjanima.

Istina o Koroni je da Korona i “ne postoji” ! U Kini masovno umiranje od COVID19 je u stvari bilo umiranje od NERVNOG GASA “S A R I N” koji su kako se saznaje doneli americki vojnici tokom vojne vezbe u Kini. Inkubacija Sarina traje od 3 do 4 meseca tako da se posle tog perioda pretvara u vodu i pada na zemlju. Racuna se da bi sve moglo da se zavrsi do kraja Aprila meseca. Radi se o eksperimentalnoj americkoj laboratoriji u Avganistanu odakle je i prenesen od strane americkih vojnika u Kinu na vojne vezbe. (Ovog momenta nepotpuni podaci i detalji). Kineski doktor za koga su kineski zvanicnici tvrdili da je ukazao prvi na COVID19 i koji je zapravo prva zrtva “Corone” je upravo dosao do saznanja da se radi o nervnom gasu “S A R I N” ali da je Kina pod ogromnim pritiskom SAD-a morala da cuti i napravi mahinaciju sa “smrtonosnim” COVID19. Lekari i clanovi njegove porodice su trazili istinu o njegovoj smrti. Zbog pritiska USA-a vest se prosirila celim svetom da je Kina izvor virusa, tacnije grad Wuhan. Zasto je zvanicna Kina izabrala bas COVID19. upravo zbog slicnih ali neuporedivo blazih simptoma sa Sarinom - Kolaps pluca, temperatura, dijareja i u glavnom najbolji efekat ima na starije ljude. Period inkubacije u vazduhu traje preko 3 meseca i april je proglasen poslednjim mesecom “epidemije”. Da je ovo maslo amerike i da amerika zna sve o tom gasu je i nekoliko izjava americkog predsednika Donalda Trampa koji je izjavio da ce Amerika sa “Coronom” zavrsiti do 12. aprila, sto je tacan period kada prestaje dejstvo Sarina. Dok je juce pozvao gradjane da polako krenu da se vracaju na posao. Takodje licemerje Donalda Trampa ide do tih granica da je cesto na konferencijama za stampu koristio termin “kineski virus” na sta su mu novinaru sugerirali da to nije lepo i da se kina provocira na nacionalnoj osnovi.

Jedno od najozbiljnih pitanja je posle ovakvih tvrdnji zasto su sve zemlje sveta uvele Vanredno stanje i izolaciju ako je Sarin pusten samo u Kini, da li su i ostale zemlje saucesnici americke fabrike lazi. Po istrazivanjima vezano za visoku stopu smrtnosti vezuje se i 5G mreza koja iz Svajcarkse i Austrije ima najvise izvora zracenja uperenih ka severnom delu italije iz razloga sto 5G talasi uticu na apsolutno sve viruse u ljudskom organizmu pa je zato enormno povecan broj gradjana u italiji sa simptomima “corone’. Takodje je i Spanija pod omanjim zracenjem 5G talasa koja je imala isto povecan broj “zarazenih”. Kao indikator da se u Kini zaista desio bioloski napad je i to da je Indija koja je juzno od same kine svoju zemlju stavila u potpunu blokadu ! Preko milijardu ljudi nesme da izlazi na ulice u trajanju od 21 dan od 24.03.2020 kako je najavio Indijski premijer Narendra Modi, sto se poklapa sa vremenom prestanka dejstva Sarina.

Takodje se dovodi u sumnja da americka vojska izvrsi jos negde biloski napad pa je zbog toga u svetu podignuta civilna borbena gotovost na najvisi nivo. A kao jos jedan pokazatelj da se iza svega ovoga ne krije samo puki amercki bioloski napad na kinu je i da ce od 1. aprila nebo iznad okejana izmedju Evrope i Amerike biti prazno sem za transportne i vojne letelice. Kao i mnogo vesti da se sprema vakcina za “COVID19” koja je mozda maslo Globaista i masona kao i vestacki ekonomski pad u celom svetu. Svakako se moze zakljuciti da se radi o planetarnoj prevari koja do duse jos nije okoncana jer iza ovoga ce se desiti jos nekoliko ruznih stvari koje ce samo ici na stetu covecanstva.

Sta je SARIN ?

Izvor Wikipedia

Sarin, ili NATO oznaka GB (G-serije, ’B’) je organofosforno jedinjenje sa formulom [(CH3)2CHO]CH3P(O)F. On je bezbojna, bezmirisna tečnost,[6] koja se koristi kao hemijsko oružje. On je klasifikovan kao oružje za masovno uništenje u UN rezoluciji 687. Proizvodnja i skladištenje sarina je stavljeno van zakona po Konvenciji o hemijskom oružju iz 1993.

Sarin napada nervni sistem živih bića. Kada se simuliše funkcionalni motorni neuron ili parasimpatetički neuron on otpušta neuroprenosnik acetilholin koji prenosi impuls do mozga. Nakon toga enzim acetilholinesteraza razlaže acetilholin da bi se mišić opustio. Sarin remeti rad nervnog sistema.

Početni simptomi nakon izlaganja sarinu su nos koji curi, stiskanje u grudima. Ubrzo nakon toga osoba ima poteškoće sa disanjem, gubi kontrolu nad telesnim funkcijama, pa povraća i mokri. - Ovi simptomi se mogu uporediti upravo sa COVID 19.

Udisanje sarina ili dodir sa njim preko kože je jednako opasan. Čak i koncentracija pare je dovoljna da brzo prodire u kožu. Ljudi koji se izlože sarinu, a ne dobiju odgovarajući tretman mogu imati posedice za čitav život.

Sarin može biti smrtonosan čak i u malim količinama. Smrt može uslediti i minut nakon direktnog udisanja 0,01 miligrama po kilogramu telesne težine, ako se u kratkom vremenskom roku ne da protivotrov,[6] obično atropin i pralidoksim.

G serija ! (Koje je slovo u masonskom amblemu izmedju sestara i lenjira)

Ova serija je prva i najstarija familija nervnih agenasa. Prvo sintetisano jedinjenje ove klase je bio GA (tabun) 1936. godine. Nakon toga je otkriven GB (sarin) 1939. godine, čemu je sledio GD (soman) 1944, i konačno manje poznati GF (ciklosarin) 1949. GB je jedini G agens koji je korila SAD kao municija, posebno u raketama, vazdušnim bombama, i artiljerijskim granatama.

Tajna ljevorukih osoba

Zašto je čovjek ljevoruk ili desnoruk ostaje i danas jedna od najvećih misterija ljudskog roda.

Svakog jutra milijuni ljudi se bude s osjećajem da je sve obratno, naopako postavljeno i da im ništa nije ‘na ruku’. Kvaka se nalazi na suprotnoj strani vrata, mjenjač u automobilu smješten je s nepraktične desne strane, alat je prilagođen dešnjacima …

Svijet kao da je sav okrenut na desnu stranu. Pojam ‘lijevi’ dobio je mnoga pogrdna značenja. Njime se, uglavnom, označava nešto pogrešno, neprikladno i neispravno.

Je li uistinu pogrešno biti ljevak? Mišljenja su podijeljena, ali krenimo redom.

Tko su ljevoruki i razlikuju li se od desnorukih osoba? To su uglavnom muškarci – dvije trećine ih je pripadnika muškog spola. Ljevorukost se često nasljeđuje od roditelja. Ustanovljeno je da u 50 posto slučajeva roditelji koji su ljevoruki – imaju ljevoruku djecu.

Škotsko-irska obitelj Kerr (od galski riječi ‘lijevi’) imala je toliko ljevorukih potomaka da su 1470. godine u svom zamku ‘Fernihirst’ izgradili specijalne stepenice da bi udovoljili muškim članovima obitelji koji su se bavili mačevanjem.

Ipak, ljevorukost se ne pripisuje isključivo genima. Oko 84 posto ljevaka rođeni su u obiteljima gdje se ‘stvari pridržavaju i mijenjaju desnom rukom’. Osim toga, u 12 posto slučajeva genetski identičnih blizanaca, jedan je ljevoruk, a drugi desnoruk. Mnogi danas smatraju da čuđenje ne treba izazivati pitanje: Zašto su neki ljudi ljevoruki, već – zašto je ljevaka tako malo?

Ljevoruki sačinjavaju samo 10 posto stanovništva. Tako je, doduše, kod ljudi. Sve druge vrste, od čimpanze do činčile, se u podjednakom broju služe ili lijevom ili desnom rukom.

U potrazi za objašnjenjem – kako funkcionira mozak kod ljevorukih, znanstvenici su došli do zapažanja da je desna ruka povezana s lijevom stranom mozga i – obratno. Dešnjaci u 95 posto slučajeva imaju centar za govor i sporazumijevanje putem jezika smješten u lijevoj hemisferi mozga, dok je sa ljevorukima opet drugačije.

Samo u 15 posto slučajeva njihov govor kontrolira suprotna, to jest, desna strana mozga. Stručnjaci objašnjavaju da kod ljevorukih osoba, govor u 70 posto slučajeva kontrolira lijeva strana mozga, a 15 posto preostalih imaju centar za govor i jezik u obje moždane hemisfere.
Neobične statistike

Neki znanstvenici smatraju da lijeva polovica mozga proizvodi linearne, logičke informacije, dok desna odlučujuće djeluje na čovjekove emocije i raspoloženje. Time se i obrazlaže zašto ljevoruki više od drugih podliježu riziku da obole od shizofrenije i pate od raznoraznih fobija i manijakalne depresije.

Rezultati jedne studije pokazali su da ljevoruki češće podižu ruku na sebe. Samoubojstava je među njima oko tri puta više u odnosu na dešnjake. Pokazalo se, zatim, da su ljevoruki znatno osjetljiviji na djelovanje pojedinih lijekova.

Američki istraživač Peter Irwin došao je do zanimljivog otkrića: Medikamenti s antidepresivnim djelovanjem, sedativi pa čak aspirin, izazivaju u moždanim stanicama ljevaka znatno bržu reakciju. Uz to, čini se da su ljevoruki duplo više podložni šećernoj bolesti, reumatoidnom artritisu, čiru, slabosti mišića …

Jedan znanstvenik iz Glasgowa ustanovio je da se u ljevaka 12 puta češće javlja disleksija i mucanje. Sa tako nabrojanim predispozicijama postaje na prvi pogled nevjerojatno kako ti ljudi uopće žive.

Ali, nije tako, naprotiv. Ljevorukost ima svojih prednosti. Camilla Benbow, sveučilišni profesor iz Iowe u Americi, u svom istraživanju došla je do zaključka da 20 posto matematičkih genija pišu lijevom rukom.

Mensa, udruga čiji su članovi ljudi s visokim koeficijentom inteligencije, također izvještava da je petina njenog članstva – ljevoruka.

Sposobnost da u sebi integriraju osobine ‘logične’ lijeve strane mozga i ‘intuitivne’ ili umjetničke desne strane, često ljevorukima omogućuje da se iskažu u mnogim poljima ljudske djelatnosti.

Na dnu teksta ćete pronaći link koji vodi na stranicu na kojoj možete naći popis poznatih ljevaka koji je zaista impresivan, spomenimo samo Einsteina, Michelangela, Picassa…

Glavne uloge

Ljevoruki su odigrali ključnu ulogu i u mnogim ratovima u ljudskoj povijesti. Legendarne vojskovođe poput Aleksandra Makedonskog, Julija Cezara, Napoleona – kao i njegova supruga Josephine, bili su ljevoruki.

Michelangelo je čuvenu Davidovu skulpturu oblikovao tako da je u njegovu lijevu ruku stavio praćku kojom je David trebao pobijediti Golijata. U Bibliji postoji zabilješka o oko 700 ljevorukih koji su nepogrešivo gađali kamenjem određeni cilj.

Ljevoruki su oduvijek imali pomalo poseban položaj. Za njih kažu da su osobenjaci, buntovnici koji se još od najranijeg djetinjstva odbijaju ponašati “kao sav ostali svijet”. Ukratko, ljudi koji nisu sasvim “normalni”. Danas, učitelji i roditelji popustljiviji su i dozvoljavaju ljevorukoj djeci da se, bez ometanja, ponašaju u skladu sa svojom prirodnom sklonošću. Ali, unatoč tome, oni nisu brojniji nego ranije. I dalje su u manjini i ima ih najviše 10-13 posto.

Mnogi eksperimenti sa štakorima, mačkama i čimpanzama, pokazali su da ili koriste oba ekstremiteta, a ako favoriziraju jedan, među njima je podjednak broj ljevaka i dešnjaka.

Kakvo je, dakle, podrijetlo opće prevlasti dešnjaka kod čovjeka?

Odgovor na ovo pitanje, zahtjeva najsuvremenija znanja iz antropologije, neurologije i genetike. Ta neravnoteža desno-lijevo nije od jučer. Arheolozi su, na primjer, zapazili znakove upotrebe desne ruke na oruđu koja su pripadala drevnim ljudima, prije više od 30.000 godina. Čini se da je samo neznatan dio predmeta pripadao ljevorukima. Neki paleontolozi su, čak, primijetili predominaciju dešnjaka od prije 1.9 milijuna godina. Utjecaj kulture ne izgleda dovoljan da se objasni ta premoć.

Svakako, ni jedno društvo ne nameće uporabu lijeve ruke, dok mnoga to osuđuju. Priklanjanje desnoj ruci ponekad se protivi svakoj logici, jer arapske zemlje, na primjer, imale bi velikog interesa da favoriziraju uporabu lijeve ruke, barem kad je riječ o pisanju, budući da se ono obavlja s desna na lijevo. Međutim, arapski kaligrafi najčešće su dešnjaci.

Ipak, unatoč problemima kod učenja i, ponekad, čak, pritiscima, ljevoruki su još uvijek tu. Pitanje je, dakle, dvostruko: zašto su dešnjaci tako brojni i zašto ljevoruki, iako u manjini, još uvijek postoje?

Lijeve kontrole za dešnjake

Psihološko porijeklo ove pojave ostaje nepoznato. Nastojala se uspostaviti veza sa živčanim funkcijama raspoređenim u desnoj i lijevoj polovici mozga. Motorne naredbe za desnu ruku smještene su u lijevu hemisferu kao i živčani centri govora.

Ponekad se kod ljevaka primjećuje dominacija desne hemisfere, kad je u pitanju govor. No to nije tako često da bi se moglo zaključiti da postoji fiziološka veza između govora, što je osobenost ljudske vrste, i sklonosti ka uporabi lijeve ili desne ruke.

S druge strane, naše poznavanje svih finesa moždanog razvoja još uvijek je nedovoljno. Što se tiče teorije o tome da su ljevoruki kreativniji od dešnjaka, to je više popularno vjerovanje nego znanstvena stvarnost, kažu istraživači.

Ali do sada, prije svega ostalog, nema objašnjenja zašto ljevoruki predstavljaju manji ali stabilan dio stanovništva. Je li, možda riječ o genetskoj pojavi?

Obiteljsko prenošenje sklonosti o kojoj govorimo dovoljno je često da se upitamo kakvu ulogu u tome imaju geni.
Zašto se ljevorukost održava, a da se pri tome ne nameće?

Pošto je 90 posto čovječanstva desnoruko, dok se primati ili podjednako služe i lijevim i desnim ektremitetima ili su ravnomjerno dešnjaci, odnosno ljevoruki, može se reći da je biti dešnjak oznaka naše vrste. Utjecaj gena je, dakle, neporeciv.

Čini se, međutim, malo vjerojatnim da ćemo jednog dana uspjeti utvrditi da li sklonost lijevoj ruci treba vezati prije za posebnu genetsku konfiguraciju nego za oponašanje roditelja i rođaka. Ma kako bilo, ta sklonost je nasljedna: manje od 10 posto djece od majke i oca dešnjaka su ljevoruki, dok više od 35 posto djece od roditelja ljevaka i sami su ljevoruki.

Osobina koja se tako prenosi, čak i kad nije isključivo genetska, u stanju je kroz generacije evoluirati zbog promjena okoline. Sa evolucijskog stajališta, neutralno svojstvo koje ne pruža nikakvu prednost niti interferira glede prilagodbe, ne podliježe selekciji.

Ukoliko bi takav slučaj bio s naglašenom sklonošću jednoj ili drugoj ruci, postotak ljevaka i dešnjaka morao bi varirati od jedne do druge skupine, kao kod drugih neutralnih osobenosti, kakav je primjerice slučaj s krvnim grupama.

Kada bi, dakle, ljevorukost značila prednost, ona bi bila generalizirana. I obratno, potpuno bi isčezla, ako bi predstavljala hendikep. Pitanje je, znači, zašto se održava, a da se pri tome ne nameće.

Baveći se izučavanjem ljevorukosti kod stanovništva, neki znatiželjni znanstvenici istraživali su djelovanje godina na tu osobenost. IZNENAĐENJE: postotak ljevaka s godinama opada na spektakularan način i to od 16% u desetim godinama do 0 posto u osamdesetim, sudeći po nekim istraživanjima.

Najpouzdanija od tih anketa odnosi se na više od milijun osoba i daje varijaciju od 16% u desetim do 4% u osamdesetim godinama. Znači li to da ljudi stareći mijenjaju pretpostavljenu ruku?

Društvena prisila je snažna: sva oruđa postavljena su za dešnjake, maltretirani ljevoruki daju do znanja da je promjena moguća. No, ta promjena plod je intenzivnog učenja, prije svega u ranim godinama. Opredjeljenje za desnu, odnosno lijevu ruku, ispoljava se prvih godina života i skoro je nemoguće to izmijeniti kod djeteta nakon devete ili desete godine.

S druge strane, slobodniji odnos u odabiranju ruke pri pisanju, posljednjih dvadeset godina, nije osjetnije izmijenio odnos dešnjaka i ljevaka među stanovništvom. Ako društveni pritisak ne objašnjava skoro potpuno iščezavanje ljevaka među osobama, to bi značilo da se, u prosjeku, ljevoruki mogu nadati lošijem životu od dešnjaka.

U stvari, izgleda da ljevorukima u životu ide malo teže. Brojne ankete otkrivaju da su, u odnosu na dešnjake, ljevoruki češće manji, kasnije ulaze u pubertet, trpe razne nelagodnosti u razvoju, češće ih pogađaju neka oboljenja, češće su alkoholičari ili shizofreničari, a primijećeno je da među ljevorukina ima više mucanja.

Prednost iznenađenja

Unatoč tom adaptivnom hendikepu, prirodna selekcija nije uspjela eliminirati ljevake. Taj paradoks zainteresirao je ekipu istraživača, koji kažu: ‘Ljevoruki trebaju imati adaptivnu prednost koja im omogućuje da kompenziraju djelovanje svog nedostatka’.

Prednost koja mora postojati u svim kulturama i odvajkada, ukoliko se želi objasniti konstantnost odnosa dešnjaka i ljevaka tijekom čitave znane povijesti čovječanstva.

Koja je to prednost? ‘Iznenađenje’, odgovaraju istraživači.

Iznenađenje koje lijevak priređuje dešnjaku u međusobnoj borbi! To je hipoteza koju spomenuti znanstvenici predlažu – prednost ljevaka je, znači, u njihovoj malobrojnosti! Dešnjak je uvijek spremniji suočiti se s drugim dešnjakom i pratiti desnu ruku svoga protivnika.

Naprotiv, bit će manje vješt u odbijanju udaraca nekog ljevaka koji, stoga, ima više izgleda da iz sukoba izađe kao pobjednik!

Ta pobjeda će osjetno poboljšati njegov društveni položaj i omogućiti mu da lakše priđe ženama, čime se povećavaju izgledi da produži svoju lozu ili pouzdanije osigurati podizanje svog potomstva, ukoliko ga ima.

Istraživači navode poznati primjer kod Indijanaca Janomamoa, kod kojih ratovi imaju za cilj otimanje žena od drugih plemena. Ta pojava je dolazila do izražaja tijekom čitave povijesti čovječanstva. Ima li ona još uvijek kakvog značaja u našem suvremenom životu?

Nije isključeno da se prednost ljevorukih ispoljava u bliskoj borbi ili borbi pri hvatanju u koštac, o čemu svjedoče brojne suvremene ratne epizode. Bilo bi, također, zanimljivo, izučiti ponašanje ljevaka u raznim situacijama kada pobjeda u fizičkom sučeljavanju donosi uvažavanje ravnopravnih. Da bi provjerili ovu hipotezu, istraživači su proučavali sudjelovanje ljevaka u situacijama gdje je borbena vještina odlučujuća.

Opredijelili su se za anketu među studentima sportašima, polazeći od shvaćanja da neki sportovi uvode u igru uzajamnu akciju pojedinaca u bliskom susretu. To je, očito, slučaj u boksu, judou ili mačevanju; ali i u tenisu, stolnom tenisu, u ekipnim sportovima poput ragbija i košarke, gdje vrsta ruke favorizira neke igrače, ovisno od njihovog mjesta na terenu.

Kao kriterij, istraživači su odabrali ruku kojom se baca, koja može imati manji kulturni i edukativni utjecaj nego ruka kojom se piše. To je logičan izbor, pošto je riječ o funkcionalnoj preferenciji vezanoj za vitalne pokrete strijelca ili borca. Rezultati su nesumnjivi: među studentima sportašima, ljevoruki su češći nego u općoj populaciji.

Ta tendencija još je očitija kada se promatra sportska elita: kod igrača tenisa nalazimo 15% ljevaka, 23% kod badmintona i boksa, 32% kod stolnog tenisa i čak do 50% kod mačevanja. Istovremeno, nikakva razlika ne primjećuje se između opće populacije i osoba koje se bave sportom u kojem nema neposrednog sučeljavanja s protivnikom, recima, plivanjem ili kuglanjem. Iako većina ljudi vjeruje da odluka o tome koja će mu ruka biti u svakodnevnom životu primarna, predstavlja stvar osobnog izbora, ipak to nije tako.

Naprotiv, u pitanju je unutarnje opredjeljenje svake ličnosti. Tko zna, možda ste baš vi potencijalno skloni da se više služite lijevom rukom, mada čitav život pišete desnom. Možda je tome pridonijelo to da od malena roditelji djecu usmjeravaju da se prilagode svijetu dešnjaka…

Srbima najbliži Hrvati, Bošnjaci pa Rumuni...

Beograd - Ono što smo znali o porijeklu Srba do prije samo nekoliko godina uglavnom je bilo bazirano na lingvističkoj afilijaciji, tj. slovenskom korijenu našeg naroda.

Lingvisti su, posmatrajući indoevropsko 'stablo', uočili da se srpski jezik odvojio prije oko 1.600 godina od zajedničkog slovenskog pretka, dok se grupa kojoj pripada naš jezik (baltoslovenska) razdvojila od germanskih i keltsko-romanskih jezika prije oko 4.800 godina.

Ono što je bilo iznenađujuće jeste dramatična ekspanzija protoslovenskog jezika tokom šestog i sedmog vijeka (u vrijeme kada Srbi naseljavaju Balkan).

Naravno, priča o Velikoj seobi Slovena, potkrepljena upadljivom sličnošću među slovenskim jezicima, iz koje je proistekao i panslavizam (i crveno-plavo-bijele boje zastava većine slovenskih nacija) nije bilo sve što smo znali.

Antropološka istraživanju ukazivala su na ne samo kulturološki već i genetski uticaj preslovenske populacije, koja se uglavnom pogrešno interpretirala kao ilirska. Konačno, moderna genetika se toliko razvila da je uzela dobar dio posla etnolozima, antropolozima i istoričarima. Teza o navodnom miješanju sa Turcima uslijed četvorovijekovnog ropstva pod Otomanskom imperijom (pothranjena i famoznim, bizarnim i užasnim „pravilom prve bračne noći") potpuno je oborena genetskim rezultatima (Kovacevic, Tambets, , Ilumae, 2014).

S druge strane, genetski zapis našeg naroda ukazuje i na "prisustvo" različitih osvajača sa Zapada, prije svega Kelta i Gota, ali ne u bitnoj mjeri.

Haplogrupa I je najstarija velika haplogrupa u Evropi i jedina koja je tu i nastala. Njena prethodnica, haplogrupa IJ stigla je sa Bliskog istoka u Evropu prije nekih 35.000 godina, da bi ubrzo mutirala u haplogrupu I. Kod Srba vodeća haplogrupa je I2, tačnije I2a-Din(aric), koja se od ostatka haplogrupe I izdvojila prije 22.000 godina, vjerovatno na području današnjeg Podunavlja.

Druga najvažnija haplogrupa kod Srba je istočnoevropska ili slovenska: R1a. Istraživanja ukazuju da je R1a (i I2a-Din) došla u ove krajeve sa Slovenima iz zapadne Ukrajine i južne Poljske (Zakarpatje) kroz Češku. Udio ove haplogrupe kod Srba iznosi od 15% do maksimalno 25% (u zavisnosti od uzorka).

Haplogrupa I2a-Din(aric), kojoj pripada trećinski dio srpskih muškaraca, pretežno se nalazi u slovenskim zemljama. Maksimalne frekvencije se primećuju kod dinarskih Slovena, kao i u Bugarskoj, Rumuniji, Moldaviji, zapadnoj Ukrajini. Ima vrlo visoku koncentraciju u sjeveroistočnoj Rumuniji, Moldaviji i centralnoj Ukrajini, što upućuje na širenje drevne kulture Kukuteni–Tripilijan (4800–3000. prije nove ere).

Kako se ova kultura razvila kao ogranak kulture Starčevo–Koros–Cris, vjerovatno je da je I2a jedna od glavnih paternalnih linija, a ‘efekat osnivača’ znatno je povećavao učestalost haplogrupe. Inače, kultura Kukuteni–Tripilijan bila je najnaprednija neolitska kultura u Evropi prije indoevropskih invazija u bronzanom dobu.

U svakom slučaju, pretpostavka je da je miješanjem dobijen genetski amalgam koji je postao karakterističan za Južne Slovene...

Blaga iz Drugog svjetskog rata koja do danas nisu pronađena

Hiljade milijardi dolara vrijedan nakit, zlato, drago kamenje i umjetnine nestale su ili su ukradene tokom Drugog svjetskog rata.

Neka blaga su zakopana i kasnije pronađena, ali “Dark5” predstavlja pet najmisterioznijih nacističkih blaga ostala iza Drugog svjetskog rata.
Nacistički voz sa zlatom


Kada su prije nekoliko godina u Poljskoj istraživači Pjotr Koper i Andreas Rihter ustvrdili da su pronašli voz pun nacističkog zlata, niko im nije vjerovao. Međutim, pokrenuto je opsežno istraživanje i čini se da bismo uskoro mogli saznati jesu li njihove tvrdnje zaista bile tačne.

Dvojac koji je ušao u trag navodnom vozu su zajedno s timom od 35 istraživača-volontera u utorak započeli s iskopavanjem na mjestu za koje tvrde da pokazuje anomalije u tlu koje upućuju na postojanje zakopanog vozila.

S druge strane, alternativna studija koju su napravili na Univerzitetu nauka i tehnologije u Krakovu, utvrdila je da ne postoje dokazi koji bi upućivali na istinitost nalaza Kopera i Rihtera, ali da bi se na tom mjestu mogao nalaziti tunel. Zanimljivo je napomenuti i da su poljski službenici odbili da učestvuju u ovom poduhvatu te da je čitavo istraživanje finansirano iz privatnih izvora.
Ćilibarska soba


Ćilibarska soba svjetski je poznata komora ukrašena jantarnim panelima sa zlatnim listovima i mnoštvom ogledala. Nekada se nalazila u Katarininoj palati u Carskom selu nedaleko od Sankt Peterburga, a izgrađena je u Prusiji u 18. vijeku.

Prije nego što je nestala u vihoru Drugog svjetskog rata, smatrali su je osmim svjetskim čudom.
Jamašitino zlato


To je naziv koji nosi navodni ratni plijen iz jugoistočne Azije, a koji su pokupili japanski osvajači pod zapovjedništvom Tomojukija Jamašite.

Kasnije su ga sakrili u pećinama, tunelima i podzemnim kompleksima Filipina.

Lovci na blago širom svijeta odlaze na pacifička ostrva kako bi okušali svoju sreću u pronalaženju blaga, ali još uvijek niko nije pronašao to legendarno zlato.
Alpska tvrđava


Pravi lanac tvrđava planirao je šef SS-a Hajnrih Himler krajem 1943. godine.

Već tada je radio pravio planove za mogući vojni poraz nacističkog režima i htio je da se čitavo vođstvo povuče u planine južne Bavarske kako bi od tamo mogli da nastave da pružaju oružani otpor.

Adolf Hitler nije u potpunosti podržavao takve planove svojih najbližih saradnika, ali i danas postoje glasine da su nacisti sakrili ogromno blago po Bavarskoj.
Ave Mare


To je ogromni japanski kruzer završen 1943. godine u Nagasakiju.

Bio je dizajniran za prevoz putnika, ali na početku rata su ga prisilno mobilizovali u japansku mornaricu.

Stotine japanskih mornara i vojnika krenulo je iz Singapura prema japanskoj teritoriji pred sam kraj Drugog svjetskog rata.

Lokalne glasine kažu da su prevozili i pet milijardi dolara vrijedne plemenite metale i drago kamenje. Kasno naveče 1. aprila 1945. godine je američka podmornica “Queenfish” ispalila torpeda i potopila taj brod u Tajvanskom tjesnacu.
Ustaško blago


Emerson Bigelou, agent američkog ministarstva finansija, 1947. godine napisao je izvještaj u kojem piše da je katolička crkva pomogla ustaškom režimu da prokrijumčari oko 200 miliona švajcarskih franaka u zlatu preko vatikanske banke.

Isti agent kaže da su ustaše ukupno izvukle oko 350 miliona franaka iz Hrvatske pred sam kraj Drugog svjetskog rata.

Pretpostavlja se da su kasnije taj novac proslijedili u Španiju i Južnu Ameriku kako bi pobjegle ustaše i nacisti mogli nastaviti sa svojim radom daleko od Evrope.

Ove velike vladarske porodice potpuno je upropastio - incest

Od drevnih Egipćana i evropskih Habzburgovaca do “naprednih” država SAD-a, gdje je incest zakonski dozvoljen - dokaza koliko su takve seksualne veze pogubne po potomstvo ima na pretek.

Izgleda, međutim, da oni toga nisu bili svijesni ili jednostavno nisu marili, vodeći se onim da “sve ostaje u porodici”.

Kuća Habzburga

Habzburzi su bili najmoćnija dinastija srednjovekovnog doba i renesansne Evrope. Ta porodica vladala je vijekovima i imala kontrolu nad Švajcarskom, Austrijom, Mađarskom, Italijom, Francuskom, Španijom i Hrvatskom još od 12. vijeka. A do 17. vijeka uspjeli su da se prošire na Filipine i Ameriku. Ipak, njihova uspešna vladavina doživela je dramatičan kraj - povezan sa brojnim slučajevima ludila zbog incestuoznih odnosa, iz kojih su dobijali potomke. Habzburgovci su postali poznati po svojim ispupčenim usnama i visokom procentu mrtvorođene djece.

Do vremena kad je Karlos II od Španije umro 1700. godine, niko nije bio u stanju da obezbjedi državi prestolonasljednika. Tokom svoje vladavine, Habzburgovaci su najmanje 80 odsto brakova sklapali sa bliskim krvnim srodnicima.

Kralj Karlos II pravi je nesrećni primjer incesta, jer je očigledno bio deformisan i imao heksagonalnu glavu, zbog koje je dobio nadimak “El Hehizado”. Cio život je bio lošeg zdravlja, a umro je prije nego što je napunio 40 godina, što je bila direktna posljedica rodoskrvnuća zbog recesivnih štetnih gena koji su isti kod oba roditelja.

Genetska analiza je pokazala da se, prije Karlosa, porodica međusobno “ukrštala” barem 100 godina unazad. Kao rezultat toga, Karlos je bio nizak uslijed nedostatka hormona rasta, imao je tešku renalnu tubularnu acidozu, a ni psihičko stanje mu nije bilo sjajno, piše Express.

Princ Aleksej Nikolajević od Rusije

Jedna od najpoznatijih posljedica kraljevskog rodoskrvnuća bila je hemofilija carevića Alekseja, koji je naslijedio hemofiliju od majke, koja je bila unuka kraljice Viktorije. Otac mu je bio Nikola, posljednji ruski car, a cijela njegova porodica ubijena je u revoluciji 1918. godine.

Neki vjeruju da je “ludi sveštenik” Raspućin jedan od glavnih krivaca za izbijanje revolucije, a porodica ga je dovela kako bi liječio Aleksejevu hemofiliju. Nakon što je uspješno stekao kontrolu nad njima, cijela porodica je potpala pod njegov uticaj pa je uskoro dijelio i politička savjete. Rezultat je bila bijesna ruska javnost.

Princeza Viktorija Melita

Još jedan poznat primjer incesta i dece nastale iz njega koji povezan sa kraljicom Viktorijom je princeza Viktoria Melita. Ona se zapravo udala za dvojicu svojih prvih rođaka, a bila je praunuka kraljice Viktorije.

Melita se prvo udala za svog rođaka Ernesta Luisa, najdvodvodu od Hesena. Oni su dobili mrtovorođeno dijete, a nakon toga i ćerku koja je preživjela, ali brak je bio osuđen na propast od samog početka. Par se razišao nakon što je Melita svog supruga uhvatila u krevetu sa muškim slugom, što je izazvalo ogroman skandal i svađu. Poslije toga su se i zvanično razveli, a Melita se na kraju udala za svoju prvu ljubav i prvog bratanca sa majčine strane, Kirila Vladimiroviča.

Rodoskrvnuće kod egipatskih vladara

Mnogo prije kraljice Viktorije i kraljevskih dinastija poput Habzburga, članovi egipatskih vladajućih porodica takođe su ženili rođake sa obije strane srodstva. To se nije smatralo lošim, čak se od njih očekivalo da se žene za bliski rod, a to je bilo toliko često da su antički Grci taj fenomen opisali terminom philadelphoi, kao nadimak svima onima koji su venčali sopstvenog brata ili sestru.

Egipatske porodice iz svake dinastije se praktikovale incest, braća koja žene sestre - ozloglašeni “dvostruki nećaci”, bili su muškarci koji bi ženili djevojke čiji su roditelji bili njegovi brat i sestra. Ta praksa je trebalo da održi krvnu lozu čistom, što potiče iz mitologije o bogu Ozirisu koji je oženio svoju sestru Izidu.

Tutankamon i Kleopatra

Jedan od najpoznatijih plodova rodoskrvnuća bio je faraon Tutankamon, čiji su roditelji bili brat i sestra. Tutankamon je imao težak rascijep nepca i problem sa stopalima u kojima mu je nedostajalo nekoliko kosti.

I Kleopatra je bila produkt incesta, a kasnije se udala za svoja dva brata. Gojaznost je bila česta u Kleopatrinoj porodici, kao što je bilo i ekstremno nasilje. Sama Kleopatra je tako ubila svoju braću-muževe kako bi se dočepala moći.

Elizabeta od Bavarske

U njenoj porodici čest slučaj rodoskrnuća bio je povezan sa mentalnim poremećajima. Ustvari, ona je otvoreno vjerovala da je cijela njena loza “prokleta” ludilom.

Njena majka, koja je bila u braku sa svojim bratićem, bila je jedno od 13-ero djece princa Maksimilijana od Bavarske. Elizabeta se udala za Franca Jozefa, a imala je katasrofalan brak prožet lošim psihičkim epizodama ekstremne tjeskobe, opsednutošću težinom i ishranom. Na kraju je doživjela nervni slom.

Nahienaena od Havaja

Izolovanim ostrvom Havaja nekada je vladala moćna dinastija koja ne samo da je praktikovala incest, već su ga tamo smatrali privilegijom vladara. Jedan od najpoznatijih tamošnjih primjera je princeza Nahienaena koja je bila u romantičnoj vezi sa svojim bratom tokom cijelog svog djetinjstva. Međutim, u to vrijeme su na ostrvo došli hrišćanski misionari koji su princezu nagovorili da pronađe drugog muža - što je ona i učinila, iako su ljubavnu vezu, naočigled svojih muževa i žena, nastavili da održavaju čitavog života.

Naučnici korak bliže rješavanju misterije u Egiptu

Misterija groba supruge jednog od najpoznatijih vladara drevnog Egipta na korak je bliže rasvjetljavanju.


Egiptolozi su u Dolini kraljeva otkrili grobnicu za koju vjeruju da pripada Ankesenamon, supruzi Tutankamona. Ako se pretpostavka pokaže tačnom, to bi moglo da pomogne u razotkrivanju sudbine supruge dječaka kralja, koja je iznenada nestala iz istorijskih zapisa nakon njenog drugog braka, piše Dejli mejl.





Otkrili grobnicu, ali ne znaju čija je
Vjeruje se da je ova djevojka imala tragičan i kratak život tokom kog se udala za svog oca, svog djedu, a zatim i svog polubrata Tutankamona. Arheolozi su počeli s iskopavanjem područja oko grobnice za koju vjeruju da sadrži njeno tijelo.
Početak iskopavanja objavio je poznati egiptolog i bivši egipatski ministar za antikvitete i baštinu Zahi Havaz. On je otkrio navodnu grobnicu u blizini grobnice faraona Aja u julu 2017.

Lokacija se nalazi u Dolini majmuna, unutar područja Doline kraljeva.

"Sigurni smo da je na tom području skrivena grobnica, ali još ne znamo kome pripada”, rekao je Havaz ljetos nakon otkrića grobnice.


Brakovi unutar kraljevske loze
Nakon iznenadne smrti Tutankamona, koji je vladao od 1332. do 1327. godine prije nove ere, Ankesenamon se udala za Aja, koji ga je naslijedio i vladao od 1327. do 1323. godine prije nove ere.

Ankesenamon je bila treće dijete faraona Enkatona i Nefertiti, rođena je oko 1348. godine prije nove ere. Neki zapisi navode da se nakon Tutankamonove smrti preudala za svog djedu, a drugi kako je prije toga na kratko bila i supruga svog oca.
Tutankamon svoju slavu ne duguje djelima koja je počinio za života, jer se po tome smatra faraonom od manje važnosti, već činjenici kako je njegova grobnica pronađena gotovo netaknuta, i do sada ostaje najkompletnija grobnica egipatskog vladara ikada pronađena.

Proročanstvo Baba Vange: U 2018. dva događaja će promijeniti svijet

Slijepa “vidovnjakinja”, čiji obožavaoci tvrde da je ona tačno predvidjela napad 11. septembra na New York, uspon Islamske države, cunami u Indoneziji 2004, pa i Bregzit, rekla je da će se 2018. godine desiti dva događaja koja će promeniti svijet.

Baba Vanga, žena iz Bugarske koja je umrla 1996. godine u 85. godini, imala predviđanja za brojne naredne vijekove, sve do 51. kada će se, prema njenim “vizijama” desiti smak svijeta.
Sljedeću godinu će obiležiti dva velika događaja – Kina će postati sljedeća svjetska supersila i nadmašiće SAD, a drugi događaj je pronalazak nove forme energije na Veneri, prenosi blic.rs.
Letjelica „The Parker Solar Probe“ nazvana po astrofizičaru Eugene Parkeru, trebalo bi da poleti u julu 2018. godine.

Ova robotska NASA-ina letjelica treba da istražuje spoljašnju Sunčevu koronu.
Iako letjelica neće zaista sletjeti na Veneru, ona će koristiti njenu silu gravitacije kako bi napravila više letova oko Sunca.
Baba Vanga je „predvidjela“ da će ta misija otkriti novu formu energije, tvrde teoretičari zavjera.
Njeno drugo predviđanje zaista izgleda ostvarivo. Kina sve više ekonomski napreduje i lako bi mogla da preuzme tron od SAD.
Ove godine je postala najveći svjetski uvoznik, a već je u samom vrhu ekonomskih i vojnih sila.
Prije dve godine je istraživačka grupa „The Conference Board“ procijenila da će do 2018. godine kineski doprinos globalnom BDP-u preteći američki.