Leonardo Da Vinci i Mona Lisa

Govorilo se da je Leonardo da Vinci bio sklon tamnim umjetnostima. Da Vinci je oduvijek bio neobična tema za povjesničare, pogotovo u kršćanskoj tradiciji. Usprkos geniju tog vizionara, razmetao se svojom seksualnošću i štovao božanski poredak prirode, a to oboje ga je držalo u trajnom stanju grijeha protiv Boga.

Umjetnikove sablasne ekscentričnosti projicirale su određenu, svima dobro poznatu demonsku auru; ekshumirao je leševe kako bi proučavao anatomiju ljudskog tijela, vodio tajne dnevnike nečitkim obrnutim rukopisom. Vjerovalo se da posjeduje alkemičarsku moć pretvaranja olova u zlato, pa čak i da je stvorio eliksir kojim je odgodio smrt, a njegovi izumi uključivali su i strašna oružja za ratovanje i sprave za mučenje koje se nikad ranije nisu mogle zamisliti.


Leonardov nevjerojatno veliki doprinos izuzetnoj kršćanskoj umjetnosti samo je produbio njegovu reputaciju da je duhovni dvoličnjak. Privaćao je na stotine unosnih naloga koje mu je dao Vatikan. Kršćanske teme nije slikao kao izraz vlastitih uvjerenja, nego kao izvor zarade, način na koji si je osiguravao rasipni stil življenja. Na nesreću da Vinci je bio šaljivdžija koji se često zabavljao potiho grickajući ruku koja ga je hranila. U mnogo kršćanskih slika ubacio je skriveni simbolizam koji je bio sve samo ne kršćanski i time isticao vlastita uvjerenja i suptilno trljao nos Crkvi. No što da se o njemu mislilo, da Vinci nikada nije prakticirao tamnu umjetnost. Bio je izuzetno duhovan čovjek, iako je bio u trajnom sukobu s Crkvom.


Jedna od najslavnijih skica Leonarda da Vincija, je blijedo-žuti pergament na kojem se nalazi slavni goli muškarac – Vitruvijev čovjek, nazvan po Marcusu Vitruviusu, ingenioznom rimskom arhitektu, koji je veličao božansku proporciju u svom tekstu „De Arhitectura“. Smatran anatomski najtočnijim crtežom svog vremena, nitko bolje od da Vincija nije razumio božansku strukturu ljudskog tijela.


Prvi je dokazao da je ljudsko tijelo doslovno sastavljeno od građevnih blokova čiji proporcionalni omjeri uvijek iznose PHI. Da Vincijev Vitruvijev čovjek postao je suvremena kulturna ikona pojavljujući se na plakatima, podlošcima za miševe i majicama u cijelom svijetu. Proslavljena skica sastojala se od savršenog kruga u kojem se nalazio ucrtan goli muškarac, raširenih ruku i nogu. Krug je bio ključni element cijele kompozicije. Ženski simbol zaštite, krug oko tijela gola muškarca završavao je poruku koju je da Vinci namjeravao poslati – o skladu muškarca i žene.


Druga veoma zagonetna Leonardova tvorevina je slavna Mona Lisa. Mona Lisa je velika samo 78 x 53 cm. Visi na sjeverozapadnom zidu Salle des Etats u Pariškom muzeju Louvre. Naslikana je na jablanovoj dasci. Njezin eterični, maglom ispunjeni ugođaj pripisao se da Vincijevom umijeću sfumato tehnike u kojoj forme izgledaju kao da nestaju jedna u drugoj.

Status najpoznatijeg umjetničkog djela na svijetu Mona Lise, nije imao nikakve veze s njezinim zagonetnim osmjehom. Niti je imao veze s tajanstvenim interpretacijama koje su joj pripisivali brojni povjesničari umjetnosti i obožavatelji teorija zavjere. Jednostavno, Mona Lisa je bila poznata, jer je Leonardo da Vinci sam tvrdio da je ona njegovo najbolje postignuće. Nosio ju je sa sobom kad god bi putovao i kad bi ga netko pitao zašto, odgovarao bi da mu je teško se rastati se od najuzvišenijeg izražaja ženske ljepote.


Mnogo povjesničara umjetnosti sumnjalo je kako Leonardova naklonost Mona Lisi nema nikakve veze s njezinim umjetničkim majstorstvom . slika je najobičniji portret napravljen sfumato tehnikom. Mnogi su tvrdili da je da Vincijevo obožavanje tog djela proizlazilo iz nečeg puno dubljeg. Mona Lisa je u biti, bila jedna od najdokumentiranijih privatnih šala. Kolaž dvosmislenosti i razigranih aluzija, a opet, nevjerojatno je da većina njezin osmjeh još uvijek smatra nekom velikom tajnom. Mnogi će vjerojatno primijetiti kako je pozadina slike nejednaka. Da Vinci je crtu obzora nacrtao na lijevoj strani primjetno niže nego na desnoj. No on nije bio sklon greškama. To je u stvari bio njegov mali trik. Spuštajući crtu obzora s lijeve strane, da Vinci je napravio Mona Lisu puno veću s lijeve strane nego s desne strane. To je njegova mala privatna šala. Povijesno gledajući, konceptima muškog i ženskog pripisane su određene strane; lijeva je ženska, a desna muška.


Budući da je da Vinci bio veliki obožavatelj ženskih principa, napravio je Mona Lisu ljepšu s lijeve nego s desne strane. On je zapravo zalagao se za sklad, ravnotežu muškog i ženskog. Vjerovao je da ljudska duša ne može doživjeti prosvjetljenje ako nema i muške i ženske elemente. Međutim što god da je da Vinci htio postići, njegova Mona Lisa nije ni muško ni žensko. Ona nosi suptilnu poruku dvospolnosti. Ona je stapanje jednog i drugog. Osim toga da Vinci je ostavio veliku naznaku da je slika spoj muškog i ženskog. Egipatski bog muške plodnosti zove se Amon, a Amonova družica i egipatska boginja plodnosti zove se Izida, čiji je drevni slikovni znak bio L’ISA. Iz stapanja njihovih imena dobiva se AMON L’ISA. Osim što joj je lice dvospolno, i ime joj je anagram božanskog sjedinjenja muškog i ženskog. I to je to, da Vincijeva mala tajna i razlog zašto se Mona Lisa tako smješka.